Žbuka je građevinski materijal koji se sastoji od vode, gašenog vapna i pijeska ili morta. Gašeno vapno reagira sa ugljikovim dioksidom iz zraka te postupnim stvrdnjavanjem nastaje kalcijev karbonat. Žbuka služi za prekrivanje pročelja, zidova i stropova.
Iako su sastavljeni od istih materijala, razlikujemo mort za zidanje i mort za žbukanje, a jedina je razlika u količini i omjeru sastojaka.
Žbuku najčešće nanosimo u nekoliko slojeva pri čemu je donji sloj grube žbuke podloga za gornji sloj na koji se nanosi fina žbuka.
Žbuka štiti zidove od vremenskih uvjeta, poboljšava zvučnu i toplinsku izolaciju, omogućuje lakše održavanje zidova te ih priprema za daljnju obradu (bojenje, postavljanje tapeta ili pločica).
Prema načinu ugradnje, žbukanje dijelimo na ručno i strojno.
Ručno žbukanje je najstarija tehnika ravnanja zidova. Zahtjevna je tehnika koju ne poznaje svaki majstor i zato može rezultirati većom cijenom. Prednost ručnog žbukanja je u estetskom aspektu; zbog načina nanošenja omogućava izradu tekstura i grubih uzoraka. Mana je u dugotrajnoj izradi i tome što zbog nejednakosti smjese pripremane u mješalici može doći do razlike u tvrdoći žbuke.
Strojno žbukanje: žbuka se nanosi raspršivanjem kompresorskom pumpom. Prednosti strojnog žbukanja su brza izvedba i homogena smjesa koja daje ravnomjerno raspoređeni sloj žbuke bez tragova krpanja ili rupa, zbog čega je strojno žbukanje u današnje vrijeme u velikoj mjeri zamijenilo ručno.